Svjetlost
Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku. Ljudsko oko u prosjeku može vidjeti svjetlost s valnom duljinom u rasponu od 380 do 780 nm (vidljiva svjetlost), koje ljudsko oko razlikuje kao boje, od ljubičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom.[1] Svjetlost u širem smislu uključuje i ultraljubičasto i infracrveno zračenje.
Spektar svjetlosti
-
-
Spektar elektromagnetskim valova s istaknutim dijelom vidljive svjetlosti.
-
Boje vidljive ljudskom oku
-
Bojaraspon valnih duljinafrekvencijski raspon
-
crvena~ 625 – 740 nm~ 480 – 405 THz
-
narančasta~ 590 – 625 nm~ 510 – 480 THz
-
žuta~ 565 – 590 nm~ 530 – 510 THz
-
zelena~ 500 – 565 nm~ 600 – 530 THz
-
cijan~ 485 – 500 nm~ 620 – 600 THz
-
plava~ 440 – 485 nm~ 680 – 620 THz
-
ljubičasta~ 380 – 440 nm~ 790 – 680 THz
-
-
Sunčevoj svjetlosti je potrebno 8 minuta i 19 sekundi da bi stigla do Zemlje (udaljenost od 150 milijuna kilometara).
-
-
Sunce je osnovni ili primarni izvor svjetlosti.
-
-
Bliža strana Mjeseca koju stalno vidimo sa Zemlje.
Izvori svjetlosti
-
Svjetlo je osjećaj koji nastaje podražajem očnog živca u oku. Taj podražaj dolazi u naše oko s pojedinih tijela koja nas okružuju, pa ih tako vidimo. Fizikalno tijelo s kojega dolazi takav podražaj zove se izvor svjetlosti. Izvori svjetlosti mogu biti primarni i sekundarni, prirodni i umjetni.
Primarni izvori svjetlosti su ona tijela koja svijetle sama od sebe. To su na primjer:
-
tijela visoke temperature, Sunce, zvijezde i užarene kovine;
-
tijela koja isijavaju svjetlost na račun kemijskih procesa koji se u njima zbivaju, na primjer fosfor, svijetleći kukci i tako dalje;
-
tijela koja svijetle zbog električnih izbijanja, na primjer razrijeđeni plinovi u svijetlećim cijevima.
-
Sekundarni izvori svjetlosti su sva tijela od kojih se svjetlost odbija. Tako je na primjer Mjesec sekundarni izvori svjetlosti jer se od njega odbija svjetlost koja dolazi sa Sunca.
